Nakon niskih vodostaja, uzrokovanih paklenim vrućinama, kada je ribolov bio moguć u rijetkim trenucima u samom predvečerju i praskozorju, jesenji dani nagovještavaju da što se tiče kvalitetnog salmonidnog ribolova sve polako dolazi na svoje mjesto.
Mušičarenje je kako bi rekao jedan moj vrli prijatelj teška zaraza poput dobrog starog vina, svakim novim pokušajem i izlaskom na vodu čovjek bi htio još, jednostavno ne možeš stati. Tako da i pored desetina izlazaka na vodu, svaki sljedeći je ribolovcu primaran i čini mu se da će upravo baš tada biti onaj dan za pamćenje i donijeti mu na štapu neku „majku” svih riba – neviđeni primjerak kome će se dugo pripovjedati!
Vodeći se upravo takvim emocijama, jedna ranije isplanirana ribolovna ekspedicija koju su uz moju malenkost činili mladi mušičari iz Srbije, Vukola i njegova djevojka Dragana mogla je konačno da krene sa realizacijom. Pripremajući je dogovori li smo da obiđemo rijeku Lim na terenima u okolini Plava i na licu mjesta, osjetimo jesenje ribolovne vragolije našeg zajedničkog prijatelja – barjaktara lipljena. Da provjerimo, da li je isti boljeg rasploženja jer smo ga ostavili jako neraspoloženog i bezvoljnog u mjesecu avgustu, a i provjerimo kakvu muziku spremaju oni najveću među lipljenovima, Elvisi D. Lipljanovići i da li ih ko šiša ili čekaju da im upravo mi uzmemo mjeru!
Jesenski dani čine svoje, pa i buđenje i sama spoznaja da se konačno kreće u ribolov potakne mozak na maštu pa put pretvori u tren i već smo na vodi, bliži se trenutak istine. Jesenje mušičarenje lipljena i pastrmke zaista predstavlja ogromno zadovoljstvo, a lipljeni i pastrmke kao da se takmiče ko će ribolovcu prirediti veće zadovoljstvo. Ludilo na vodi, ovo su momenti zbog kojih se hiljadu puta dolazi na vodu i čeka upravo ovakva igranka, što se nas tiče mogla bi da traje vječnost… ali, sumrak ,pa još jedan i nagovještaj da se bliži kraj naše družbe pored Lima.
Međutim, posebnost ovom uspješnom ribolovnom poduhvatu nije u kvanititetu ulovljenih riba u tih par dana, već taj što je nama društvo pravila jedna prava dama, ime joj je Dragana Marković, za koju možemo reći da je već sada zagriženi i uspješni lipljendžija!
U jednom od razgovora sa Draganom, na pitanje odakle simpatije prema ribolovu, koji je nekako rezervisan za muškarce , ista je odgovorila:
Ljubav prema mušičarenju došla je sasvim spontano. Majstor sam karatea, dugogodišnja sportiskinja i za mene je bio izazov da se oprobam i u sportskom ribolovu. U prvi mah me je privukla tehnika zabacivanja tkz. ,,flaj kasting” kao interesantan kadar za fotografiju. Najuzbudljivija je smjena osjećaja smirenosti, uživanja u netaknutoj prirodi i naleta adrenalina na vodi. Strast je ono što me pokreće i čini da vrijeme proleti svaki put dok pecam. Skoro sve o mušičarenju do sada naučila sam od svog momka i kolege Vukole, koji je moja najveća podrška i neizostavno društvo na svim mušičarskim destinacijama koje obilazim.
- Voljela bih da pecam u alpskim predijelima Slovenije, Austrije i Švajcarske, kao u Montani, Britanskoj Kolumbiji i na Novom Zelandu... Željela bih da se oprobam i mušičarim i na moru, recimo na Sejšelima. Za sada moje primarne želje su ipak usko u povezane za završetak ETF, gdje sam inače apsolvent. Takođe, odnedavno sam počela da pravim svoje mušice i možda se budem takmičila u toj disciplini, dok bi u nekoj perspektivi nagomilavanjem iskustva budem imala ambicija i da se takmičim u flaj fišingu.
Rijeka Lim me kupila za cio život, već drugi put od ljetos smo na njenim obalama gdje ja i Vukola odmaramo i tražimo ribolovnu sreću. Tereni oko Plava i Murine su predivni, a revir u Plavu prepun salmonidne ribe koje sve rjeđe ima u regionu, pa je pravi doživljaj i privilegija biti u ovakvoj oazi lipljenova i pastrmki. Tokom sljedeće sezone planiram da posjetim i rijeku Taru i još neke destinacije u Crnoj Gori bogate ovom omiljenom ribom.
U priči i evoluiranju momenata sa vode već smo spremni za povratak, pakovanje i planovi za neke novu ribolovnu avanturu, ako može već za sljedeći vikend, samo da je što prije!S.B.Murino